"Znanost može biti u službi vjerovanja, potvrditi ga ili unaprijediti.
Nikada ne može biti iznad vjerovanja.
Jer prije svakog pa i najimpresivnijeg znanstvenog postignuća je bila neznanstvena vjera da je ono moguće, da ima smisla i da će uspjeti.
Stoga je postmodernistički ateistički pokušaj da nametne scientificizam kao kvalitetniju alternativu vjeri - konkretno kršćanstvu kao dominantnom moralnom i kulturološkom sustavu - temeljno djetinjast, banalan i neozbiljan.
Usporediv s adolescentom koji je naglo narastao i nabacio nešto mišića pa zato misli da je pametniji i (još komičnije) mudriji od svog pedesetogodišnjeg oca koji je u životu prošao što on još ne može ni maštati.
Sama ateistička propozicija da je čovjek vrhunac misli, stvaranja i djelovanja je nevjerojatno arogantan i smiješno glup. I njihovo ismijavanje drevnih ideja bezgrešnog začeća, smrti za otkupljenje grijeha ili uskrsnuća ne čini vjeru manje vrijednom, već samo razotkriva njihovu intelektualnu plitkost i duhovnu ograničenost.
Čak i preci njihovog načina razmišljanja, antički Grci, govore o "ljepoti duše" i nasušnoj potrebi da obrazovanje uključuje glazbu, umjetnost, kulturu... Jer su shvatili sivilo života koji se svodi na mjerljive rezultate i opasnost znanja bez emocije.
U vremenu transhumanizma i globalizma, ta vječito neuspjela marksistička ideja da čovjek može i treba biti brojka u službi kolektiva ponovno pokazuje svoju čudovišnu, genocidnu glavurdu.
I treba ju zatrti prije nego nam se ponovi neki bolje pripremljeni Adolf i/ili Josef."
Izvor: Ivan Pokupec, facebook
